Serija od 10 epizoda snimljena je tijekom 2012. godine u koprodukciji Instituta hrvatske glazbe i HRT-a; redatelj je Andrija Vrdoljak.

Premda sam pogledala cijeli dokumentarni serijal Naši dani – priča o hrvatskom rocku, koji je dobio ime po prvom hrvatskom autorskom rock-albumu Grupe 220 iz 1968., istinski sam se uživjela tek u epizode o novom valu i onu o domoljubnoj glazbi devedesetih jer je to vrijeme kojeg se sjećam – osamdesete i devedesete. S vremenskim odmakom, kao i svako nostalgično prisjećanje, dobiva jednu posebnu auru i dimenziju u uspomenama.

Ispovijesti glazbenih legendi

Naravno da je bilo zanimljivo čuti sjećanja i ispovijesti starijih glazbenika o počecima rocka u bivšoj Jugoslaviji (štogod tko mislio, nismo previše kasnili), ali ovo sam odgledala otvorenih usta, a kad ih malo i zatvorim, rastegnu se u smješak.

Neke od anegdota koje sam zapamtila iz proteklih epizoda (jer ništa ne zapisujem, opustim se i pratim):

Krunoslav Kićo Slabinac duhovito se prisjetio svoje prve gitare koju je izradio uz pomoć stolara. Naravno, nisam zapamtila čitav proces izrade, ali sve je bilo po sistemu sam svoj majstor.

Kasnih pedesetih i šezdesetih hrvatskom rock-scenom u nastajanju vladali su sastavi koji su na plesnjacima izvodili strane hitove aktualnih svjetskih izvođača, uglavnom američkih, koje su skidali slušajući ih na Radio Luxembourgu. Bilo ih je mnogo, svi su bili puni entuzijazma koji je rock-glazba unosila među mlade, odlučni da promijene učmalost male komunističke državice. Saznala sam da su postojali splitski i zagrebački Delfini, što nisam znala. Bijele strijele, Crveni koralji, Uragani, Dinamiti, Sjene, Lotosi… glazbom i imenima oponašali su se strani uzori.

Arsen Dedić i Ivica Krajač ispričali su kako je planula ljubav između tada već face Karla Metikoša i Josipe Lisac.

“Tonka, reci cvrčak…”

Mnoge od spomenutih glazbenika i grupa slušam od tinejdžerskih dana, rasli smo zajedno, a i danas ih smatram vrhunskima, a oni traju. Tu se definitivno ubrajaju Prljavci, Parni valjak i Daleka obala. Sjajno je bilo čuti kako se Marijan Ban, ludi Ban, prisjeća kako nitko nije htio svirati s njima jer nisu imali pravog pjevača nego Bana, a kad su konačno uspjeli objaviti album, pjesma Daleka obala postala je sumnjiva nekakvoj komisiji (ne znam točan naziv) koja se bavila provjerom podobnosti tekstova. Postoji obala gdje more je čisto – daleka obala… zvučalo je vrlo sumnjivo i antiideološki. I legendarna Tonka s kojom su nastupili na Splitskom festivalu – festivalu zabavne glazbe. No, nije se moglo drugačije, a dečki su sve prihvatili, kao i danas, uz zezanciju. Dali su nam apsolutnu himnu osamdesetih – Osamdesete.

Sedamdesetih smo imali prvu hrvatsku rock-operu Gubec beg, tek treću u svijetu. Osamdesete su donijele novi val na kojem sam odrasla… Patrolu, Atomsko sklonište, Vruće igre Parnog valjka i neponovljiv Crno-bijeli svijet Prljavog kazališta. O razlazu s neozbiljnom zvijezdom Bogovićem pričao je i sam Bogović, uz Jasenka Houru. Prateći vokal Mladen Bodalec dobiva priliku života. U Splitu u to vrijeme praše Metak i Stijene. S time da je grupi Metak zabranjen nastup na Splitskom festivalu pod tim imenom.

Davor Gobac objasnio je naciji zašto se prvi put skinuo i zašto se i dalje skida na pozornici. Tu sam čast i osobno doživjela tijekom studiranja u Domu sportova na velikom koncertu povodom 200. izdanja emisije Hit Depo.

Glazba moje mladosti i duše

Animatori, ITD band… glazba moje mladosti i duše. 🙂 Hrvatskoj sceni nedostajali su lagani ljetni tekstovi kakve su na početku ponudili Krešimir Blažević i dečki. Premda je Krešo htio da ga se ozbiljnije shvati, zbog toga su počeli nositi i odijela, Animatori su ostali laganini bend, što ga je jako frustriralo. S Johnnyjem svatko ima svoju verziju priče, sve je rečeno i ništa se ne može.

Jedna od epizoda evocirala je jedva održan prvi koncert Prljavaca na Trgu – ludilo kojim su kasnije još nekoliko puta počastili publiku. A zatim neprikosnoveni hit i neslužbena himna devedesetih – Thompsonove Čavoglave. Sjećam se kao danas kako mi je taj sirovi momak u uniformi bio sjajan i simpatičan s tom pjesmom, koja je puno značila i dala našim momcima na frontovima.

A zatim službena himna devedesetih Moja domovina i Hrvatski Band Aid iz kojeg je izostavljena, nikad objašnjeno, Radojka Šverko. To je enigma koju ne znaju objasniti ni glazbeni kritičari.

Hrvatski glazbeno-dokumentarni serijal Naši dani – priča o hrvatskom rocku može se besplatno pogledati na mrežnoj stranici HRTi.

– FOTOKOLAŽ: digitalna redakcija, FOTO: HRT